Jedan talijanski casopis raspisao je natjecaj za najbolji prikaz izvorne
kvalitete života. Pobijedila je prica, odnosno model jednog citatelja iz
Genove. Njezin bolji dio je:
Moj dan
Ustajem u 5,30 sati.
Slijedi obavezna tjelovježba od najmanje 30 minuta.
Dorucak je dosta obilan.
Radim od 7 do 13,30 sati, ne dulje.
Sredina dana za mene je nešto posebno. Rucak je standardan, ni prevelik,
ni
premalen. Uvijek ima nešto jušno ili kašasto.
Slijede kraca šetnja i odmor. Volim prileci, ali ni u tome ne pretjerujem.
Posla se ponovno hvatam od 16 sati, pa do 17 i 30. Pospremim radno mjesto
i
napravim si plan za sutra. Uvijek znam kad cu poceti i što cu raditi
sutradan.
Predvecer ispunim nekom "svojom" aktivnošcu, kako me kada volja (sport
ili
brža šetnja). Može i neki hobi. Rado sam u vrtu. Volim prirodu, slobodu,
svjež zrak.
Vecera je svakako između 19 i 19,30. Odgovara mi laganiji obrok.
Zatim se posvetim sebi, nekoj vrsti duhovnog razvoja; popricam s nekim,
pozitivno razmišljam, ponekad nešto procitam. Ne volim blebetanja, mrzim
ogovaranja ("što je tko ucinio", "tko je s kim u klapi" i sl.).
Prije pocinka - šetnja.
Liježem u 22,30 sati (svjetlo gasim 15 minuta potom).
Meni odgovara ta urednost ritma, a drugima možda ne. Živim kao po nekom
planu.
S nadređenima dobro surađujem. Znam svoje "mjesto". I osjecam neku
sigurnost na njemu.
Ne pijem, ne trošim novce na bilo što, ne seksam se, ne pušim...
Mateo
P.S. Ovdje sam dugo. Bude li sve po planu, nadam se nagradnom dopustu za
Božic. Takva su zatvorska pravila.
_________________
